ДОБРО ДОШЛИ!

Добродошли на блог `Мали глумац`, Уметничке радионице СРЖ, на коме ћете наћи велики број драмских текстова за децу наших најеминентнијих стваралаца ове врсте књижевности.
На страницама Блога дате су биографије и библиографије аутора драмских текстова за децу и уколико је то могуће њихове контакт адресе.
На страници Фотографије можете наћи фотографије из одиграних позоришних представа школских драмских секција или дечјих позоришта.
Кроз постове су дати драмски текстови за децу, игрокази, прикази одређених представа и текстова и слично.

KAPETAN DZON PIPLFOKS - Dusko Radovic

Duško Radović

Kapetan Džon Piplfoks


Lica:
KAPETAN DŽON PIPLFOKS
ARČIBALD
SEKIRA
KORNJAČA
KONOVAL
ČUDOVIŠTE
GUSARI
BRZOGOVOREĆI
SPIKER

(Vetar i talasi).
GUSARI (pevaju):
Lepojke iz Havane
ove stoje sa strane, sa strane,
pitaju: kapetane,
kako se zove vaš brod?
A kapetan im rukom mane,
tim lepojkama iz Havane,
što stoje tako sa strane, sa strane:
— Osveta, to je moj brod!
(Muzika)

SPIKER: Posle jedne tuče u liverpulskoj luci, gusarski kapetan Džon Piplfoks, zvani
Zvono, bio je penzionisan. Određena mu je bedna penzija i nešto invalidskog dodatka, za 72 rane dobijene u gusarskim bitkama.
Zastave i oružja odneti su u muzej, a hrabra posada iskrcana na kopno i poslata da se usavršava u različitim zanatima.
Međunarodni gusarski savez, u znak protesta protiv ove podmukle igre, prestao je da napada engleske trgovačke brodove, koji su se posle toga toliko namnožili da su bili sve češći sudari i to na otvorenom moru ...
Kada se, međutim, u Kineskom moru pojavilo sedmoglavo čudovište, i počelo kao od šale da potapa engleske, i ne eamo engleske lađe, i kada niko od tadašnjih vladinih mezimaca nije imao hrabrosti da pođe i da čudovište likvidira, — dakle, kada je sve bilo tako kao što sam vam rekao, — javi se naš gusarski kapetan, divna jedna figura, zvani Zvono, i reče: „Vratite mi jedrenjak, vratite mi mojih sedamdeset gusara, vratite mi zastave i oružje — i neka me pojede morski pas ako se ne vratim sa svih sedam glava toga čudovišta!"
Vlada je, razume se, pristala odmah i jedino se uprava muzeja dugo protivila, tvrdeći da su gusari odvratni i da će upropastiti i zastave i oružje. Stvar je ipak uređena i kapetan je dobio sve što je tražio, uz obećanje da će paziti na zastave i da će gusari redovno čistiti svoje sekire, naročito posle borbi prsa u prsa, po kojima je naš junak bio poznat i omiljen!
(Muzika).
SPIKER: Tu tek, u stvari, počinje naša priča...
GUSARI (pevaju):
Lepojke iz Havane,
sve stoje sa strane, sa strane,
pitaju: kapetane, kako se zove vaš brod?
SPIKER: Pesma koju slušate ori se na tom divnom gusarskom brodu... Pevaju je najslavniji gusari sveta, a sluša Džon Piplfoks, gusar sa 72 rane, koga su sramno hteli da penzionišu i smire bednom penzijom!
Pravac je Kinesko more!
GUSARI (nastavljaju pesmu): ... A kapetan im rukom mane.
KAPETAN: Dosta! (Nagli tajac. Samo harmonika ispadne, pa opet tajac). Sinovi! — sami smo, samo nebo i more! Pitam vas, tako vam zastava ovog broda, da li ste ikada u svom psećem životu sreli čudovište sa sedam glava?
GUSARI: Nikad, kapetane!
KAPETAN: A, pitam vas, tako vam mora, da li biste hteli da ga vidite?
GUSARI: Svakako, kapetane!
(Vetar, galebovi, more).
KAPETAN (zamišljeno): Dobro, pevajte dalje...
GUSARI (počinju opet prvu strofu pesme).
KAPETAN (naglo prekida pesmu): Dosta!
(Tajac).
Sinovi, tako vam ietoka i zapada, znate li kako se treba boriti protiv sedmoglavog čudo-višta?
GUSARI: Snagom, kapetane!
KAPETAN: A pitam ja vas, ubojice i probisveti, imamo li mi snage?
GUSARI: Imamo, kapetane!
KAPETAN: I šta nam još treba?
GUSARI: Vetar!
KAPETAN: Vetar imamo, sto mu gromova!
KORNJAČA: Puške!
KAPETAN: I puške imamo, strašljivče!. ..
(Pauza, more, galebovi).
Hajde, momci, šta nam još treba?
ARČIBALD (bojažljivo): Pameti!
(Tajac).
KAPETAN: Šta reče?
ARČIBALD (nesigurno): Kažem... Možda nam treba nešto malo pameti ...
(Tajac).
KAPETAN (zamišljeno): Tačno . . . (Izmenjenim glasom). Dobro, a pitam ja vas, slušajte me dobro, — imamo li mi, gusari, pameti?
(Samo krik galebova).
KAPETAN: No, Arčibalde?
ARČIBALD (oklevajući): Ne znam, kapetane!
KAPETAN (povišeno): Konovale?
KONOVAL: Nisam primetio, oče naš!
KAPETAN: Kornjačo, odgovaraj — imamo li mi pameti ili ne?
KORNJAČA (bojažljivo): Ja sam bednik. . . ali šta ja znam... Nekada, kad sam bio u osnovnoj školi, mislim da sam imao nešto tako . .. Ali sada, tako mi neba . . . ne verujem ...
(Pauza).
KAPETAN: Prema tome, ako mi gusari nemamo pameti, — a verovatno da je i nemamo — kako ćemo savladati to čudovište sa sedam glava?
(Pauza).
KAPETAN: Pitam vas — kako!? GUSARI (tihi žagor).

SEKIRA: Kapetane, vi ste naš otac... Pustite me protiv pedeset Turaka . . . samog — samo sablja. . . Ali što se tiče ovoga što tražite, od nas, bednih gusara . . . ipak ...
KAPETAN (počinje da mrmlja i zuji).
SEKIRA: ... možda .. . '
KAPETAN (ziačajno): Ćuti, ćuti kad razmišljam . . . (Pojačava i ubrzava zujanje).
SPIKER: Kapetan je stvarno razmišljao, a more je udaralo o bokove jedrenjaka, dok se vetar nosio sa crnim oblacima ...
(Vetar, more, muzika).
Prošla su dva dana kapetanovih razmišljanja, dva dana puna jezive tišine i sumnji. Trećega dana kapetan je izišao iz svoje kabine u plavoj košulji, koja je uvek obećavala da će se stvari dobro završiti.
(Oštar bat koraka).
KAPETAN (radosno i svečano): Sinovi!
(Bat gusarskih koraka).
Sinovi!. . . Ako nemamo pameti, kao što je po svoj prilici i nemamo, to ne znači, tako mi sunca, da je nećemo steći!
GUSARI (bez razumevanja): Tako je, kapetane!
KAPETAN: Predlažem. . . slušajte — ne predlažem nego naređujem da cela posada od danas pa za još dvadeset i jedan dan — rešava ukrštene reči!
(Udarac bubnja i tasa).
SPIKER: To je zaista bila sjajna ideja. Gusari su se naglo počeli usavršavati u svim naukama, tako da je kapetan pun vere gonio jedrenjak prema Kineskom moru. Opet se čula harmonika i opet se orila pesma, među ovim, tako reći, prostim ljudima.
GUSARI (pevuše, harmonika ih prati).
SPIKER: Ali zla kob ovog jedrenjaka nije mirovala. Dvadeset i sedmog dana plovidbe de-žurni stražar sa pramca zatraži prijem kod kapetana. Ovaj mu to ne uskrati.
GUSAR (pijano): Kapetane, ova flaša izvučena je noćas iz mora ...
KAPETAN (sanjivo): Puna ili prazna?
GUSAR: Kapetane, u njoj je neka poruka... Hik!. .. Uh, opet sam se napio ribljeg zejtina ...
KAPETAN: Dobro, otvori flašu i pročitaj ...
(Pucanj zapušača i šugitanje hartije).
GUSAR: Evo šta piše ... Evo: „Proklet neka je ... onaj čas ... kada sam napustio svoj ... mirni gusarski poziv... i pošao... i pošao protiv sedmoglavog čudovišta ..."
(Pauza).
KAPETAN (nervozno): Šta je? Čitaj dalje!
GUSAR: Dobro, evo šta kaže dalje: „... Zašto moram da umrem u najlepšim godinama ..." (Polako se trezni i hvata ga strah) . .. odaj ...
KAPETAN: Stani! Idi i pogledaj da neko ne prisluškuje pred vratima!
(Bat koraka. Otvaranje vrata. Žagor gusara).
KAPETAN: Šta je, prisluškujete, a?
GUSARI (nesigurno): A, ne... Ne.. . Ništa. .. Onako . . . Prolazili .. .
KAPETAN: Galebići — da se slučajno niste — uplašili?
GUSARI: Ne, ne!... Baš!... Zašto da se plašimo!. . . Vrlo važno! ...
KAPETAN: Možda biste ipak hteli da čujete ...
KORNJAČA: Pa kad smo već tu...
KAPETAN: Dobro... Hajde, čitaj dalje!
GUSAR (sa sve većil užasavanjem): Evo šta piše dalje: „Čudovište je progutalo dosada dve stotine mornara..."
GUSARI (žagor straha).
KAPETAN (oštro): Čitaj dalje!
GUSAR: Dalje piše:... „Zašto moram da umrem u najlepšim godinama . . ."
GUSARI (žagor užasa).
KAPETAN: Dosta!
KORNJAČA: Da čujemo, kapetane, do kraja!...
KAPETAN: Rekao sam — dosta!... Daj mi pismo!... Nećemo se, valjda, zabavljati glupostima koje pišu pijani gusari!... Popio čovek sve iz flaše pa onda seo da piše pismo!...
SEKIRA: Ako dozvoljavate, kapetane, još dve-tri reči ... Sad je najzanimljivije!...
KAPETAN (uvređeno): O, molim!... Izvolite, pročitaćemo — pa šta? Evo — ja ću proči-tati — pa šta? Šta tu može da bude zanimljivo? Šta je tu strašno? Evo, slušajte: „Pogodilo nam je brod... Svi moji drugovi su već na onom svetu... Sada sam ja na redu.. . Zbogom, mila moja majčice..." (Izmenjenim, lažno sigurnim glasom). Eto, šta tu ima: „zbogom, mila moja majko" — baš je zgodan!...
GUSARI (žagor sve većeg straha).
SEKIRA: Kapetane ... može li još malo? ...
KAPETAN (zbunjeno): Još malo? ... Evo još malo: „... To čudovište je najstrašnije na svetu" ... (Izmenjenim glasom). Pa šta onda? „... Evo, ono već dolazi po mene ..."
GUSARI (žagor užasa).
KAPETAN (sasvim pometen): Ovaj ... baš je smešan: „Došao je moj poslednji čas ..."
SEKIRA: Užasno, kapetane!
GUSARI: Užasno!
KAPETAN (tiho): Šta je užasno... (Jače). Dobro ... šta je tu užasno? ... A? ... (Drekne, i sam izbezumljen od straha i pometen). Napolje!. . . Napolje, strašljivci!. . . Napolje ... Napolje! . .. GUSARI (sa žagorom odlaze).
(Udarac u vrata. Pauza u potpunoj tišini).
KAPETAN (umorno i tiho): Stvarno nije zgodno . .. Nije zgodno ...
SPIKER: Kapetan se, razume se, nije upla-šio jezive sudbine ovog nesrećnika, jer se on — tako nam svega na svetu — ničega u životu nije plašio... On je u ovom trenutku morao da misli samo na to — kako će posada podneti ovo zaista teško iskušenje...
(Pauza).
NJegovo strahovanje pokazalo se kao sasvim opravdano, jer je va jedrenjaku došlo do pomet-nje . .. Gusari su bili savladani strahotama iz pisma,..
(Muzika — jeze i straha).
GUSAR I (jezivim šapatom): Čudovište ga je pojelo!... Znam ... Pojelo ga je!...
GUSAR II: Nije, valjda, pisao iz utrobe!...
GUSAR III: Poznajem ja njega... To je DŽek iz Zedelanda!...
GUSAR II: Po čemu ga poznaješ? ... Da nije po rukopisu? ...
GUSAR III: Nije po rukopisu... Ja sam nepismen ... Poznajem ga po flaši ... Samo je on pio takva pića.
(Muzička zavesa).
GUSAR IV: Ko kaže da ono neće i nas pojesti...
GUSAR V: Smazaće nas kao biftek...
GUSAR IV: Ja sam čuo ... da ono ima ... više od sedam glava... samo niko nije stigao da ih prebroji jer bi odmah bio pojeden.
GUSAR V: Oh, mila moja majčice... što me više nisi tukla da ne odem na more...
GUSAR IV: Ja se bojim ...
GUSAR V: Ja se užasno bojim!...
SPIKER: Iste noći pokušao je da pobegne krmarev pomoćnik, a jedna grupa gusara predla-gala je da se pramac broda okrene prema Engleskoj i da se okanu ove pustolovine... (Sa olakšanjem). No, DŽon Piplfoks zvani Zvono ne bi bio DŽon Piplfoks kada ne bi umeo u svakoj prilici da nađe najbolje rešenje!...
(Bat koraka zamišljenog čoveka).
KAPETAN: Sinovi! Vi ste mi se uplašili?!...
(Salo krik galeba). Kukavice, je li vas mnogo strah? (Krik galeba).
Bednici, imate li jezike?
_________________
Ponosan sam na sebe što, zbog vremena u kome živim, nisam postao gnjida.





koen
~ pocasni gradjanin ~



Pridružio: 11 Sep 2005
Poruke: 1437
Lokacija: more tišine
Poslao: Pon Okt 08, 2007 11:17 am Naslov:

________________________________________
GUSARI (mumlaju).
KAPETAN (ogorčen): Sto mu gromova, ja iz gleda nisam znao sa kim polazim na ovaj put! Ta ko je — nisam znao!... Ali će biti dobro, tako mi oluje, da vidite ko je — DŽon Piplfoks... (Ubrzani bat koraka). (Udaljen). Gledajte!
GUSARI (sa užasom): Ooooo!... Ne, kapeta-ne!... Ne, ne!... Užas!...
(Pljusak vode).
SPIKER: U tom trenutku ovaj divni čovek preskoči ogradu jedrenjaka i voda pljusnu... Posada polete, ali kapetana više nije bilo na vodi... Bedni strašljivci zanemeli su od stida i straha ... I to je tako trajalo dva ... tri ... šest... o!... devet ... deset... dvanaest minuta... Kapetan se nije pojavljivao iz vode... I kad su svi mislili da je kraj, i kad je verni Sekira poleteo ka skladištima baruta da digne ovo smrdljivo korito u vazduh — (dirljivo) kad mu već nema najlepšeg i najsmelijeg! — u tom teškom, dugom, jezivom trenutku — ispliva hrabri kapetan iz vode, noseći u zubima ženku ajkule tešku 40 funti, i u svakoj ruci još po sedam malih ajkula!...
GUSARI (žagor divljenja).
SPIKER: To je bio podvig dovoljan da potpuno povrati veru pokolebane posade. To je bio podvig koji je izazvao potoke suza kod ovih hrabrih, surovih ljudi... Oni padoše na kolena i zakleše se najhrabrijem od hrabrih da će ga slediti do smrti... Vetar dunu još snažnije i vitki jedrenjak još hitrije polete prema Kineskom moru...
(Vetar, more, muzika).
... Pedeset i četvrtog dana puta, pred samim Kineskim morem, koje se žutelo u daljini (ili je samo tako izgledalo) — dočeka ih u Rudolfovom moreuzu neobičan mali čamac, sa još čudnijom posadom... Hteli su na brod. Kapetan naredi da ih prime. Bilo ih je sedmorica... Brzo se uspuzaše uz konopce koji su im bili bačeni...
GUSARI (žagor).
KAPETAN (raspoloženo): Šta je, junaci?
BRZOGOVOREĆI (govori vrlo brzo i nerazumljivo).
KAPETAN: Šta govore ovi ljudi?
SEKIRA: Kapetane, ako dozvoljavate, to je jedno malo pleme brzogovorećih ljudi. .. Znate, oni brzo govore... Još jednom sam ih sreo na ovom istom mestu ...
KAPETAN: Dobro, pa šta hoće?
SEKIRA: Evo, sad ću da ih pitam!... (Nastavlja da govori brzo i nerazumljivo).
BRZOGOVOREĆI (odgovara kao gore).
SEKIRA: Kaže da se raduje što smo došli, ali ne veruje da ćemo moći da savladamo čudovište.
KAPETAN: Čega se plaše, sto im brzih jezika!...
SEKIRA (govori brzo i nerazumljivo).
BRZOGOVOREĆ.I (odgovara isto tako).
SEKIRA: Kažu — opasno je ...
BRZOGOVOREĆI (kao gore).
SEKIRA: Kažu — čudovište je do sada potopilo šesnaest brodova... Mi smo, tako reći, sedamnaesti...
KAPETAN: Do sto đavola, to smo i mi znali!. .. Pitaj ti njih imaju li šta pametnije da nam kažu!
SEKIRA (brzo govori).
BRZOGOVOREĆI (odgovara).
SEKIRA: Kapetane, evo šta kažu: kažu da odemo u Pećinu čarobnog eha... Ona, kažu, nije neka obična pećina, već vi postavite jedno pitanje, a ona vam odgovara... Kažu, mogli bismo da je pitamo za čudovište ...
KAPETAN: Vrlo dobro!... Zahvali im se i reci da spreme veliku gozbu, jer ćemo se uskoro vratiti... I zamoli ih — da tom prilikom malo sporije govore ...
GUSARI (smeju se).
BRZOGOVOREĆI (isto tako).
(Pauza — muzika).
SPIKER: To je bio još jedan korak bliže opasnosti. Međutim, kod posade nije više bilo nikakvog kolebanja. Jedrenjak se ukotvi kod Crvene stene, i kapetan sa nekoliko najhrabrijih momaka pronađe pećinu brzo i lako, kako je samo on to umeo ...
ARČIBALD (šapatom): Jesmo li tu?
KONOVAL: Tu smo valjda ...
(Koraci kroz eho).
KAPETAN (snažno): E-hej!
ODJEK: E-hej! E-hej! E-hej!
KAPETAN: Čuješ li me, Pećino?
PEĆINA: Čujem, šta se dereš?
ODJEK: Čujem šta se dereš?
KAPETAN: Došao ti je kapetan DŽon Piplfoks, zvani Zvono, čula si valjda za njega ...
PEĆINA: Čula sam, — ti si brica, je l' da?
KAPETAN: Veštice, ne izazivaj, sasuću ti ovu kuburu u ždrelo!
KONOVAL: Ne, kapetane!
ARČIBALD: Ne, kapetane, moramo se savladati!... Ona zna... Zar hoćete da nas opet vrate u penziju?!...
KAPETAN (ljut ali uzdržan): Došao sam da mi kažeš kako da savladamo sedmoglavo čudovište.
PEĆINA: Zar te nije strah?
KAPETAN: Šta se to tebe tiče?!. . . Odgovaraj na pitanje!...
PEĆINA: Slušaj, glupi gusare!... Kladi se sa tim čudovištem — da si ti pametniji, i dobićeš opkladu. Ono je još gluplje od tebe!
KAPETAN: Kako da se kladim?
PEĆINA: Evo ovako, slušaj: postavi mu ne-koliko pitanja i kladi se sa njim da neće umeti da odgovori ...
KAPETAN: A u šta da se kladim?
PEĆINA: Pa u tu tvoju gusarsku glavu... Ako ono pogodi, ti mu za opkladu daješ glavu. .. Ako ne pogodi — ti njemu iseci za svaku pogre-šku po jednu glavu ...
KAPETAN: Dobro, a sad kaži — kakva pi-tanja da mu postavim?
PEĆINA (ironično): Pa neka zgodna pitanja...
KAPETAN (nervozno): Kakva su to zgodna pitanja?
PEĆINA: Pa da budu više teška nego laka!...
KAPETAN (ogorčeno preteći): Slušaj, glupačo, ne izazivaj!... Jer ako te ja sada ...
ARČIBALD: Ne, kapetane!
KONOVAL: Kapetane, mislite na budućnost svoje dece!
KAPETAN: Kakve dece, kenture! Otkud meni deca!
KONOVAL (izvinjavajući se): Izvinite, hteo sam samo malo da je umilostivim . ..
KAPETAN (nežio, mirnije): Veštice, imala si oreću!... Reci sad — kakva pitanja, kakva pitanja da mu postavim?
PEĆINA: Vi-še te-ška ne-go la-ka!...
ODJEK: Više teška nego laka!...
KAPETAN: I šta još?
PEĆINA: I ni-šta vi-še!
ODJEK: I ništa više. I ništa više!
SPIKER: Možda bi već bio kraj ove naše priče, da ova podla pećina nije napravila grubu šalu sa našim junacima. Ostaviti ljude sa pola objašnjenja — to zaista mogu samo pećine kamena srca... Momci su se vratili na jedrenjak ali bez pesme i sa mnogo novih briga.
KAPETAN: „Pitanja, pitanja!" — al' kakva pitanja da mu postavimo.
GUSAR: Pa da — kad ono ima sedam glava.
KORNJAČA: Kapetane!... Vi možete reći da sam ja jedan prost gusar... Ali kada bi mene neko pitao, sto mu flaša: „Reci, Kornjačo, zašto galeb može da pojede ribu, a riba galeba ne može?" — ja, tako mi vesla, ne bih umeo da odgovorim! ...
ARČIBALD: To je glupo pitanje! Nisi ti čudovište!
SEKIRA: Da ga pitamo, da ga pitamo ... gde je Kornjača izgubio tur svojih pantalona!. . . (Nametljivo se smeje).
KORNJAČA: Ne! Mogli bismo da ga pitamo, recimo — koliko piva može da stane u tu tvoju mešinu? (Smeje se nametljivo).
GUSARI (smeju se).
KAPETAN: Prestanite sa glupostima! Šta će to čudovište da misli o nama?!
SPIKER: Dva dana su protekla u nagađanju bez uspeha. Niko nije umeo da kaže kako treba prevariti čudovište koje nema samo jednu glupu gusarsku glavu, već sedam — ko zna kakvih glava! Trebalo je izmisliti pitanje!.. .
GUSARI (žagor).
SEKIRA: Kapetane!... Ja mislim ... mogli bismo da vežbamo ...
KAPETAN (nervozio): Kako da vežbamo? ...
SEKIRA: Pa ovako, na primer: da neko od nas bude kao čudovište, Kornjača ili neko drugi, je l' te ...
KAPETAN: I šta onda?
SEKIRA: Onda, recimo, da mu postavljamo neka pitanja a on da odgovara ...
KAPETAN (zamišljeno): Može .. . može, tako mi gusarske slave! (Pauza). Dobro si se to setio. (Pauza). Kornjačo!
GUSARI (žagor). .
KAPETAN: Kornjačo!
KORNJAČA: Izvol'te, kapetane!
KAPETAN: Slušaj, gusare!.. . Postavljam te za čudovište!... Tako ... Imaš da zamisliš da imaš sedam glava i da si glup kao čudovište!... To tebi neće biti teško... Ja imam u tebe poverenja...
KORNJAČA: Kapetane, ja vama ne mogu ništa da odreknem... Vi ste naš otac... Ali zar ne bi mogao Sekira, recimo, — on je gluplji i od mene i od čudovišta ...
KAPETAN: Dosta! Ti si nezahvalan!... Sta-ni ovde i odgovaraj na pitanja!... I dobro pomisli šta ćeš da kažeš ...
GUSARI (žagor radoznalosti i uzbuđenja).
KAPETAN: Sekiro, postavi prvo pitanje!
SEKIRA (lažno ponizno): Kad vi kažete, kapetane! ... (Izmenjenim glasom). Slušaj ti, đubre sedmoglavo, je l' čuješ, ti, gušteru jedan!...
GUSARI (smeju se, prvo bojažljivo a zatim gromko).
KAPETAN: Dosta!
GUSARI (naglo prekinu smeh. Ostane samo jedan tanak glas i smeje se i dalje).
KAPETAN (udara šamar, čuje se tresak, zatim tajac).
SPIKER: Tu je kapetan, za koga bi se stvar-no moglo reći da je uzdržljiv i plemenit, tu je on neozbiljnom prostaku dunuo takav šamar svojom levicom da se ovaj začas našao u rukama okupljenih gusara.
KAPETAN: Nemoj biti neprietojan, gusare!... Hajde počinji!
SEKIRA: Je l' iz početka?
KAPETAN: Ne! Od, šamara! (Počinje diskretno da se smeje vicu koji je napravio).
GUSARI (snishodljivo se smeju sa kapetanom. Smeju se sve jače, nastaje prava provala gusarskog smeha).
KAPETAN (nakašlje se, i smeh prestane odjednom).
SEKIRA: Je l' može?
KAPETAN: Može.
SEKIRA: Ovako ... Kaži ti meni, je l', koliko je to... na jednom mestu tri smokve i na drugom mestu tri smokve?
KORNJAČA: E, neću ... To je račun ... To nije...
KAPETAN: Ako je račun!.. . Imaš da odgovoriš. Ti si sad čudovište.
KORNJAČA: Pa šta ja znam ...
KAPETAN: Hajde, polako. Zamisli — ovde tri smokve i tamo tri smokve ... To je ... to je...
KORNJAČA: Sedam!
KAPETAN: Pa sedam, sigurno! Šta se misliš...
GUSARI (žagor i smeh).
KAPETAN: Dosta! Idemo dalje!
SEKIRA: Kaži ti meni ... Kaži ... gde je galebu desno krilo?
GUSAR: Zgodno pitanje! ...
KORNJAČA: Galebu je desno krilo . . . desno krilo ... s desne strane!
SEKIRA: Tačno je, tako mi sekire! (Uzdržano i nervozno) ... A kaži ti meni — ko je najlepši gusar na svetu?
KORNJAČA (odmah patetično): Kapetan DŽon Piplfoks, zvani Zvono!
GUSARI (odobravanje — pljesak).
KAPETAN: Ah, ti . . . ovo ti je stvarno bilo zgodno!... (Izmenjenim glasom) . .. Čekaj ja, čekaj ja jedno pitanje.
GUSARI (umiruju jedni druge).
KAPETAN: Zamislimo ovako, momci... Zamislite sada ovako ...
GUSARI: Da čujemo, kapetane!...
KAPETAN: Da čujete, je l'? ... (Važno). Znate šta, momci, da se dogovorimo. Bolje da to pitanje odmah čuje sedmoglavi!... To je takvo pi-tanje, tako sam se setio... Eh, gde si sada!...
GUSARI (ohrabreni): Pa sigurno — gde je sad? Gde si, a?
ČUDOVIŠTE (udaljeno): Polako, polako, evo mene!...
(Hujanje vetra. Tresak. Muzika).
SPIKER: Neočekivaio, kad se baš ne bi moglo reći za naše gusare da su bili spremni, izroni iz mora pred pramac broda ogromno sedmoglavo čudovište!.. . Ne, takvo čudo još niko ne vide na svetu!... Sedam glava ljuto je siktalo sa sedam vratova, plazeći se halapljivo ... (S uzdahom, bez nade). Gusari, neka vam je sada vaš veliki kapetan na pomoći!!!
ČUDOVIŠTE: Šta tražiš ovde, pacove?
KAPETAN: Došao sam da vidim šta ima u tih tvojih sedam glava, gušteru pijani!
ČUDOVIŠTE: Ima u svakoj sedam puta više nego u tvojoj!
KAPETAN: Kladim se da nema!
ČUDOVIŠTE: Kladim se da ima!
KAPETAN: Kladim se u svoju gusarsku glavu da nema!
ČUDOVIŠTE: Kladim se u svojih sedam glava da ima!
KAPETAN: Dobro, sedmoglavi, ako pristaješ — da ti izmerim pamet... Postaviću ti pitanja... Ako ne odgovoriš tačno — ode ti svih sedam glava ...
ČUDOVIŠTE: A ako odgovorim!?
KAPETAN: Evo ti ove moje gusarske glave!
ČUDOVIŠTE: Hajde, pitaj!
KAPETAN (posle kraće pauze): Reci ti meni ovako: reci mi — šta je najlepše na svetu?
ČUDOVIŠTE: Najlepše na svetu... Najlepše na svetu . . . Najlepše na svetu. ..
GUSARI: Ne zna, ne zna, kapetane! Secite mu glavu — šta čekate?!
KAPETAN: Znaš ili ne znaš?
ČUDOVIŠTE: Znam! Najlešpe na svetu je. ..
KAPETAN: No, znaš ili ne znaš?
ČUDOVIŠTE: Ne znam!
KAPETAN: Daj onda jednu glavu!
(Fijuk sablje).
ČUDOVIŠTE (reaguje).
KAPETAN: Najlepša na svetu je gusarska zastava!
ČUDOVIŠTE: Imam još šest glava, a ti samo jednu... Postavi drugo pitanje!
KAPETAN: A sad mi reci šta je — najjače na svetu?
ČUDOVIŠTE: Najjače na svetu je slon!
KAPETAN (zbunjeno): Šta reče?
ČUDOVIŠTE: Slon je najjači na svetu!
KAPETAN: To ti je neko rekao!
ČUDOVIŠTE: Niko nije rekao. Daj glavu! Daj glavu, gusare!
KAPETAN: Čekaj malo ...
ČUDOVIŠTE: Daj glavu!
KAPETAN: Greška, gušteru! Pogrešio si! Od jednog slona jača su dva slona!
GUSARI (oduševljenje).
KAPETAN: Daj još jednu glavu!
(Fijuk sablje).
ČUDOVIŠTE (reaguje).
GUSARI (oduševljenje).
ČUDOVIŠTE: Pitaj još nešto ... Ja imam još pet glava, a ti samo jednu!
KAPETAN: Evo još nešto, gušteru!... Reci mi — šta je najslađe na svetu?
ČUDOVIŠTE: Najslađe na svetu? Najslađe na svetu je bundevino seme!
GUSARI (grohotan smeh).
SPIKER: Kapetana je ovolika glupost čudovišta već nervirala. Iako se nešto nije osećao dobro, zamahnu sabljom i poseče još onih pet-šest glava, koje su nemoćno siktale sa tankih vratova!...
(Nekoliko fijuka sabljom. Muzika).
SPIKER (odahne): Tako se, eto, završio poslednji podvig hrabrog gusara DŽona Piplfoksa, zvanog Zvono. Kada se vratio u domovinu, načelnik admiraliteta ponudio mu je svoju ćerku za ženu, veliku jahtu od japanskog drveta i orden Zlatnoga mača, koji je do tada nosio samo jedan puk jurišne konjice. Kapetan, dirnut ovom pažnjom, zahvali se na velikoj svečanosti u Londonu. Primi odlikovanje, a mladoj dami se izvini zbog svog niskog porekla i nedovoljnog obrazovanja. Ne oženi se, dakle, već ukrca hrabru posadu na jahtu od japanskog drveta, i krete na put... Sunčali su se i pecali ribe, a kada bi pljusnula kiša, povlačili bi se u salone i rešavali ukrštene reči!...
GUSARI: (pevaju pesmu „Lepojke iz Havane").

K R A J

1 коментар: